NAMJERNI POBAČAJ
U ovom tekstu pišemo o namjernom pobačaju na koji se odlučuju žene koje su svojevoljno stupile u odnos s muškarcem i nemaju nikakvih medicinskih indikacija za pobaciti. Udio takvih žena, u svim pobačajima i medicinskim i spontanim, je oko 80%.
Gledajući znanstveno, od trenutka začeća embrij je živ. Sve njegove fizičke karakteristike su zapisane u njemu – boja očiju, kose, visina, spol.
Već nakon 6 do 12 dana (jajna stanica) embrij se implantira u maternicu.
Od 24 dana se vidi oblik glave i mjesto očiju, jetra, mozak, jetra, pluća i bubrezi...
Srce udara te se od majke dijete hrani kroz pupčanu vrpcu. Dijete ima svoj vlastiti krvotok i to često s različitom krvnom grupom od svoje majke.
S mjesec dana djetetu se počinju razvijati uši, nosnice su prisutne, udovi se naziru. Oko 10tog tjedna razvoj je gotov i ostaje samo daljni rast.
METODE ABORTUSA
sječenjem, otrovanjem, preranim izvlačenjem fetusa iz maternice.
Isisavanje
Najčešće za bebe do 12tog tjedna trudnoće. Katetorom se otvori maternica te se fetus izreže na komade. Zatim se vakuum pumpom (30tak puta jačom od kućnog usisivača) komadi usisaju.
Operacijska metoda
Ovo je u stvari prerani Carski rez kod kojeg se ostavi dijete da umre nakon što se izvadi iz maternice.
Kiretaža
Nakon širenja maternice ona se održava otvorena kliještima te su uvlači zaobljeni čelični nož – kireta. Fetus se isječe nožem i istruže ostatke van maternice.
Nakon ove metode bitno je da se moraju svi djelovi djeteta spojiti kako bi se utvrdilo da su doista svi izvađeni kako ne bi došlo do ozbiljnih zdravtsvenih poteškoća za majku.
Solna tekućina
Podrazumijeva uklanjanje amniotične tekućine iz maternice i ubrzigavanje snažne slju zasićene tekućine. Fetus umire i do jedan sat na ovaj način. Žena nakon 24 sata porodi mrtvo dijete. Koristi se oko 16 tjedna trudnoće.
Prostaglandin
Lijek se daje u tekućinu i potakne prerani porod. Nakon nekolikoi poroda u kojima je fetus bio živ sada se daje još i dodatno doza otrova kako bi fetus bio mrtav.
Namjernih abortusa koji nemaju medicinske indikacije prema službenim podacima u Hrvatskoj godišnje počini oko 5 000 žena što je 50% od 10 000 svih evidentiranih prekida trudnoća. Do 90-te je ukupan broj prekida trudnoća iznosio oko 38 tisuća od čega je 80 posto otpadalo na namjerne pobačaje.
Dakle, 1990. je namjerno pobačeno 30tak tisuća djece, a 1993. se radilo o točno 25.179 legalno induciranih pobačaja.
Pad broja pobačaja nažalost nije realan, nije istinit. Naime, razlog pada evidentiranih pobačaja nije zato što ima manje pobačaja već zato što se unaprijeđenjem i rastom privatne liječničke prakse od samostalnosti Hrvatske sve manje evidentiraju.
Također, od 1990-te se udio namjernih pobačaja u ukupnom broju pobačaja smanjio s 82,7 na 50,9 posto ali je zato udio pobačaja iz medicinskih razloga porastao s 8,6 na 31,6 posto dok je udio spontanih pobačaja porastao s 8,5 na 17,5 posto.
Najveći razlog pada službeno evidentiranih namjernih pobačaja, kako tvrde sami doktori u raznim istraživanjima, je želja doktora da zbog moralnih razloga prikažu što manje namjernih pobačaja pa ih prikazuju kao medicinske ili spontane. Također uz porast kvalitete medicinske usluge i napretka medicinske tehnologije toliko veliki porast medicinskih pobačaja nije logičan što jasno govori kako je broj namjernih pobačaja u stvarnosti znatno veći.
Velika većina prekida trudnoće se obavi po cijeni od 12 do 30 tisuća kuna u privatnim klinikama dok se cijena za službeno zabilježen namjerni pobačaj u državnim klinikama kreće od 600 do 2400 kuna.
Medicinski krugovi ali i više temeljitijih novinskih članaka gotovo svih većih dnevnih listova tvrdi kako je u Hrvatskoj realno i dalje riječ o najmanje preko 20 tisuća namjernih pobačaja godišnje. Dakle, realno se nešto broj pobačaja spustio ali i dalje iznosi oko 30 tisuća s udjelom od 80% namjernih pobačaja.
Umjeren pad broja abortusa stručnjaci vide kao rezultat društvenog rada Katoličke crkve i katoličkih udruga koje aktivno karakteriziraju namjerni pobačaju kao nemoralan čin koji bi trebalo i zakonski zabraniti. Kao drugi razlog navodi se kontracepcija jer se sve veći broj žena radiklanije štiti od neželjene trudnoće. Zbog toga raste broj spontanih pobačaja jer su kemijske i mehaničke zaštite od začeća štetne za zdravlje žena uopće, a posebno za maternicu žene.
Sve ovo daje nam podatak da se SVAKI DAN u Hrvatskoj namjernim pobačajem ubije oko 60 zdrave začete djece, od čega se službeno evidentira - 20.
ODLUKA
Čovjek donosi odluke na temelju ideala u koje vjeruje, na temelju vrijednosti koje cijeni i po kojima živi. Te vrijednosti formiraju se zavisno o iskustvu i znanju koje čovjek ima i okolnosti u kojima se nalazi i koje su na njega utjecale kroz njegov život.
To se posebno očituje kod bitnih odluka koje utječu na cijeli život.
Nameće se zaključak da je jedna od takvih odluka - počiniti ili ne - pobačaj.
No, pravo pitanje je, koja ju je to prethodna odluka ženu dovela do toga da razmišlja o počinjenju pobačaja?
Istraživanja su pokazala da najviše pobačaja počine žene u dobi od 30-39 godina i da je najveći broj žena koje traže prekid trudnoće u braku (58.6 posto), od čega ih 34.1 posto već ima dvoje djece. Namjerni pobačaj se koristi kao sredstvo kontracepcije.
1998. je obavljeno istraživanje u 30-tak zemalja koje je utvrdilo da su najčešći razlozi pobačaja financijski ili nestabilnost veze u kojoj se žena nalazi.
No, u suštini svega stoji kao uzrok odluka žene da stupi u seksualni odnos s muškarcem bez da želi dijete.
BOŽJI DAR
Kada dođe do začeća neželjenog djeteta i počne razmišljanje o abortusu tada žena već proživljava pakao koji se ne da riječima opisati kako izjavljuju one koje su ga prošle.
Taj pakao nutarnjeg previranja nastaje zbog savjesti koja zaustavlja ženu da ide ka prekidu života u njoj. Savjesti koja je glas istine zapisan u nama kada smo pozvani na život po Božjoj volji.
U ženi, ta se savjest, naravno, posebno budi kada je u pitanju njeno majčinstvo. Najdivniji dar ljudskom rodu. Dar kroz kojeg čovjek postoji, živi, sustvara s Bogom. Uvijek Bog poziva da Ga upoznamo i kušamo Njegovu ljepotu i uvidimo kolike milosti postoje u nama i oko nas po Njegovoj Ljubavi.
Tako i žena koja živi logiku Kristovog križa i gleda dimenziju vječnosti kao u neusporedivo vrijedniju od logike čovječjeg interesa za što skladnijim i lakšim ili makar snošljivijim životom ne može se naći u takvoj situaciji izbora – ubiti zdravo dijete ili ne. Naprosto zato jer takva žena ne stupa u seksualne odnose izvan ili prije bračnog sakramenta tj. ne griješi bludno što je uzrok takve situacije.
No, čak da se radi naprimjer o situaciji koju ovaj tekst ne razmatra primarno, smrtonosnoj bolesti koja prijeti djetetu, deformaciji djeteta ili začeću silovanjem, žena koja je u Kristu trebala bi izbarati - život za takvo dijete. Jer joj drugi izbor ne dopušta snažna savjest probuđena po Kristovoj intervenciji u njoj. Iz misaonih i emotivnih borbi trebala bi izaći kao pobjednik nad prolaznom napasti ili se, što zavisi od stupnja njene duhovne zrelosti, možda ne bi ni našla u njima. Isus joj je duboko u srce zapisao duhovno razumijevanje da je pokrenut kotač života u njoj, da je djetetova duša došla na svoj put ka vječnosti - život i ona ga neće svojom voljom zaustaviti.
Možda mislite da su takve žene iznimno rijetke ali vjerujem da brojni od vas koji čitate ovaj članak poznajete ili ste čuli svjedočanostvo ljudi koji su donijeli ovakvu odluku za očuvanje života.
Na duhovnim seminarima česta su svjedočanstva onih koji su dotaknuti Isusom baš u trenucima takvih teških borbi kao i svjedočanstva duhovnih ozdravljenja onih žena koje je Isus dotakao nakon počinjenog abortusa. Ali svejedno, i da su rijetke ili nepostoje takve žene to ne bi promijenilo činjenicu da Isus poziva na takav stav probuđene savjesti svakog od nas. Stav Istine.
Katolička crkva predviđa mogućnost medicinskog pobačaja u dva slučaja – kod raka maternice žene i izvanmaterničke trudnoće. U oba slučaja je sugurno da dijete ne može preživjeti, a ženi se zahvatom spašava život.
Ona žena koja nije dotaknuta Isusovom ljubavlju, koja nije iskusila živog Isusa, pronaći će mnoštvo razloga da izabere – zaustavljanje života.
Jer lišena dimenzije vječnosti, lišena duhovnog razumijevanja, ostaje žena suočena s, u stvari prividnim izborom između:
- nastavka rasta nakupine stanica koje još nisu svjesne sebe i
- teškog, preteškog života s djetetom koje vuče moralnu osudu sredine u kojoj živi, spriječava uživanje u životu i napredovanje u karijeri, smanjuje broj muškaraca zainteresiranih za dužu vezu ili smanjuje sredstva za život. Kada se sve to upakira u raširene stavove o pravu na izbor, pravu da se čini kako se želi i stavu da se ni ne radi o životu već samo mogućnosti života jasno je da žena s neizrađenim čvrstim stavom posegne za naizgled laganijim rješenjem, lakšim životom.
Žena bez Krista nema ni potrebno duhovno razumijevanje onog što čini te stoga ni nemože u ovom tekstu razumjeti ključne izraze – Njegovo milosrđe, duhovno razumijevanje, vječnost, Božji dar sustvaranja ...a upravo bi temelj njihovog značenja trebao biti njen temelj i biti njen vid i sluh za Istinu, za ispravnu odluku da ponese svoj križ.
ŠTO MOŽEŠ UČINITI?
Isus nas uporno poziva na ljubav i prihvaćanje zato bi i vjernik trebao imati i ljubavi i razumijevanja za ženu koje se odlučila izvršiti abortus jer uglavnom ona ne zna što čini (jer često i ne želi znati). Ali treba biti i sasvim jasan i taj čin treba prozvati onim što jest – ubojstvo.
Potrebno je razumjeti da se radi o iznimno osjetljivom i emotivnom piranju te da se brod društva kada se god radi o takvim pitanjima snažno naginje s jedne na drugu stranu. Niame, javnost se polarizira na one koji su za legalizaciju abortusa i potpunu slobodu žene i na one koji su za potpunu zabranu abortusa sa žestokim sankcijama za one koji se odluče na njega i one koji ga počine.
Potrebno je razumjeti da oni koji su za legalizaciju abortusa često bivaju pripadnici struje koja ne priznaje logiku vječnosti i samim time ne vide težinu čina abortusa. Pripadnici te struje čak i usprkos posljedicama koje ostaju za ženu i ostale sudionike abortusa žele spasiti čovjekovu slobodu.
U Izlasku mislimo da se ova struja zanosi krivim pojmom slobode. Nama ljudima doista jest sve dopušteno kao najinteligentijim bićima na planeti zemlji, ali naša sloboda je u radosti života. Ubijanje života nije sloboda, to je upravo ropstvo.
U ovom slučaju bi trebalo uputiti ljude da zbog činjenice da nešto mogu učiniti i da im je sve dopušteno ne idu u takvo ropstvo misleći da će im biti lakše.
Potrebno je sve to razumjeti i prihvatiti jer tako bivamo lišeni da osuđujemo. Tada ljubimo poput Krista i možemo vidjeti Kristovim očima. Tada možemo u mudrosti vidjeti kako će svaki od nas doprinjeti promjeni.
Kod namjernog abortusa se radi o izboru temeljnih vrijednosti po kojima ćemo živjeti. Sam čin počiniti ili ne abortus je isključiv i smješta čovjeka ili u skupinu onih koji su za kvalitetu prolaznog života ili onih koji vjeruju u vječnost.
Kroz mnoštvo odluka o tim vrijednostima koje kao jedinke donosimo poput mozaika formiramo opću sliku društva, formiramo temeljne društvene vrijednosti koje će društvo svojim mehanizmima nastojati njegovati.
Kada vidimo koliko je kompleksan problem postaje jasno da je kao i u svim brojnim drugim društvenim i osobnim problemima rješenje u Kristu.
On nas poziva da mu dođemo, a one koji su mu došli da pronose Njegovu radosnu vijest da je tu, da je živ, da otvaramo srce čovjeka za Njega. Ostalo će On u čovjeku učiniti. Poboljšati ga, otkriti mu njega samog, otkriti ženi srž i širinu ljepote majčinstva. Ljepote toliko velike da ne može zaustaviti život povjerenog joj djeteta kojeg osjeća pod srcem ma koliko god to dijete bilo malo.
Po Njegovu Duhu formirat će se Njegove vrijednosti u tom srcu i društvo će imati još jedno zrno soli i još jedno svjetlo za Istinu.
Izabirući Krista izabiremo pravu slobodu.
Bez Isusa ne možemo ništa, doista.
Bez Njega žena je sama u svojoj seksualnosti i svijet joj kao bitno mjerilo njenje vrijednosti nameće količinu požude koju izaziva.
Ta požuda je izaziva da njoj gradi svoju prihvaćenost. Potpomognuta teretom odbačenosti njene osobnosti na svim društvenim sferama žena popušta u obrani svoje čistoće i želeći prihvaćenost ona donosi odluku o stupanju u seksualni odnos lišen svog smisla - želje za djetetom.
Čovjek danas je ograničen materijalnim.
Žena je sa svojom seksualnošću i ulogom majke u težoj poziciji od muškarca. Žena je u svijetu bez Isusa kontrolirana, nema izbor, jer ili prihvaća igru vrijednosti na ljestvici privlačnosti kod muškaraca ili se žestoko bori protiv takve kategorizacije silno se davajući u karijeru i dokazujući svoje sposobnosti i svoju neovisnost od tih muških mjerila i pravila. Čovjek (i žena i muškarac) su bez Isusa izmanipulirani jer ako šute ili se bore uvučeni su u takvu igru. Prisiljeni su ili na šutnju ili protivljenje.
Bez Isusa ne može se obraniti od naleta iskrivljenih vrijednosti svijeta. Bez Isusa čovjek ne vidi i ne čuje.
S Isusom čovjek poznaje svoje unikatne vrijednosti, istinski grli dar majčinstva, njeguje ga prepoznavajući u njemu prave vrijednosti kojima je tjelesni užitak samo izvanredna nadopuna. S Isusom čovjek ne strahuje od odbačenosti od čovjeka jer se u čovjeka ne pouzdaje. Jer ne ovisi o imaginarnoj ljubavi i prihvaćenosti i potvrdi ljudi. One su mu dobrodošle ali ga ne uvjetuju u onome što jest.
Isus čovjeku koji ga poznaje daje se i osobno i po sakramentima i po ljudima s Njegovim srcem koje mu šalje u život. Tog Isusa čovjek treba, posebno u trenutcima kada je toliko jadan da bi ubio nemoćnika da bi olakšao sebi.
KAKO DRUŠTVENO DJELOVATI?
U Hrvatskoj se trenutno, kao i u svijetu uviđa da je namjerni pobačaj iznimno loš potez i to opet ne zato jer se radi o ubojstvu već zato jer izaziva bitne psihičke, a često i fizičke, posljedice za ženu.
Zato se predlaže jedna nova dimenzija radikalne KONTRACEPCIJE koja se temelji na pretpostavci da je iluzorno očekivati od čovjeka da kontrolira svoj seksualni nagon, posebno od mladih, i da je jedini spas upravo totalna kontrola i zaštita s kemijskim preparatima. Ovaj animalni pogled na osobnost koji lišava svakog ideala u srcu čovjeka bi se moga outmelljeti u vrijednost koju prihvaća i hrvatsko društvo. Takvo što se događa već u Americi (obje) i polako se širi Europom. U nekim zemljama Afrike bi bili presretni da se izvuku iz pošasti Side i napuštene djece bilo kako, pa i kontracepcijom.
No, ni to sigurno nije rješenje jer nema sigurne zaštite do KRISTOVOG MIRA koji doista djeluje i na tijelo. Ujedno sva kontracepcijska sredstva do danas otkrivaen imaju loše firizčke posljedice . Tako pilile povećavaju opasnost od raka maternice i čine tkivo maternice mlade žene starim poput onog u šezdesetogodišnjakinje, dok spirala koja je dosta raširena kao sredstvo zaštite kod žena koje su u braku ne čini ništa drugo nego pobačaj jer nakon nekog vremena lučenja hormona, funkcionira tako da začetoj jajnoj stanici onemogućuje da se smjesti u sluznicu maternice te tako plod umre.
Čovjek je pozvan da živi na sliku i priliku Gospodnju. Bez toga čovjek život je promašen, prazan, nesvrhovit i pun problema poput problema pobačaja kojim se ubija dijete.
U suštini radi se o izboru čovjeka hoće li biti na sliku ili priliku Gospodnju ili će srljati u lijepo upakiranim kaljužama svijeta.
Seksulanost koju nam nudi Gospodin je na čistom oltaru skramenta braka ovodimenzionalni tjelesni izraz ljubavi poklonjene i brižljivo njegovane u srcima žene i muža.
Seksualnost izvan toga je tjelesno traženje zadovoljstva za kojim žudi svako biće, a to je prihvaćanje i pohvala od drugog ljudskog bića. No, ovo traženje nakon početnih koraka lako poprima oblik navike, poziv na eksperimente i promjenu partnera i može poprimti opasni vid spolne bolesti ili pobačaja.
Na nama je da se uzdignemo, opet na krilima koje nam on daje, krilima Duha Svetoga.
Na nama je da pokažemo ta krila onima koji ne znaju. Na nama je da ih naučimo da ih molitvom uzmu.
U Izlasku smatramo da je bitan dio rješenja u temeljima, u evangelizaciji, u donošenju Krista ljudima, a nikako u zauzimanju ratobornog stava osude grešnika. Tako postajemo dio svijeta, strančarimo i utvrđjemo pozicije onih koji ne misle isto. Udaljujemo ih od spasa.
Ali svakako naglasimo da je ovaj žestoki način apeliranja za zakonsku zabranu pobačaja doveo do probuđenja svijesti društva o značenju pobačaja na početku devedesetih nakon formiranja Hrvatske i prestanka komunizma koji je kao društevni sustav duhovnu dimenziju življenja oblačio u bomesko poetsku, te tako zamagljivao i gotovo prihvaćao pobačaj. Donijet je zakon koji još vrijedi u Hrvatskoj, a koji možete pronaći na ovim stranicama – za link klikni ovdje.
Mislimo da je rješenje u postupnom djelovanju i to donošenju Zakona koji će predviđati obvezne korake za svaku ženu prije nego što se odlučiti počiniti pobačaj. Ti koraci bi trebali navijati da se žena ohrabri da izabere život – priznatu vrijednost društva, kao što bračni savjetnik nastoji spasiti brak – također priznatu vrijednost.
Primjena ovakovog zakona bi zasigurno pripremila dovoljno političke volje da se vrijednost života zametka podigne na razinu da se Zakonom zabranjuje svaki namjerni pobačaj zdravog zametka, a da se o medicinskim pobačajima zasebno odlučuje.
PRAVO NA IZBOR I PRAVO NA ŽIVOT
Ovdje se uvijek u raspravama o zakonu postavlja pitanje sukoba prava, prava na izbor žene s jedne strane i prava na izbor djeteta da živi s druge strane. Smatramo da bi društvo trebalo cijeniti vrijednost začetog života više od prava na izbor žene. Jer kod namjernog pobačaja žena je izabrala stupiti u odnos sa sviješću da je moguće da se pojavi novi život kao vrijednost značajna za društvo.
Poslije se ne može predomisliti na račun djetetovog života.
Pogotovo pod izlikom da se radi o njenom životu. Radilo se samo o njenom životu sve dok nije došlo do začeća drugog života u njoj.
Tim više što istraživanja pokazuju da poslije velika većina žena požali zbog počinjenog pobačaja, jer ni ne znaju u što idu dok to ne izvrše.
Tim više što se kultura hedonizma raširila do te mjere da se bez puno razmišljanja donese takva odluka u maloj Hrvatskoj 60 puta dnevno, 1800 puta mjesečno, preko 20 000 godišnje – cijeli jedan grad se ubije.
Takav Zakon bi donio daljnje probuđenje svijesti i odgovornosti pri stupanju u seksualni čin koji je uzrok cijele priče.
ZNANSTVENO ZAMAGLJIVANJE
Ujedno se često izvlače razni zdravtsveni argumenti od kojiih je najpoznatiji da par stanica nije život već samo uptina mogućnost života. Ali to je tako apsurdno da se može usporediti s otkidanjem noge djeteta i potom tješenja da ta noga možda nikad ne bi ni narasla. Ili kao da svaki dan ostanemo u kući jer postoji mogućnost i da ne stignemo gdje smo krenuli.
ISTRAŽIVANJA:
HRVATSKA
Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj od 1990. do 2005. godine
GODINA : - ILI + RAZLIKA ROĐENIH I UMRLIH
1990: + 3213; 1991: - 3003; 1992: - 4830; 1993: -2311; 1994: - 898; 1995: -354; 1996: + 3175; 1997: + 3537; 1998: - 5243; 1999: - 6774; 2000: -6500; 2001: - 8559; 2002: - 10 457; 2003: -12907; 2004: - 9449; 2005: - 9298
Brojke iz tablice 1 zorno potvrđuju da je prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj, od 1991. godine, osim dviju poslijeratnih godina negativno (više ljudi umire nego što se rodi), tj. da Hrvatskom hara Bijela kuga. Pozitivan prirodni prirast stanovništva imaju samo dvije županije (Zadarska i Splitsko-dalmatinska).
Tablica 2. Broj prekida trudnoća u zdravstvenim ustanovama RH, 1995. - 2005. godine
GODINA: broj prekida
1993: 25.179; 1995: 19.950; 1996: 19.663; 1997: 16.400; 1998: 15.292; 1999: 14.700; 2000: 13.870; 2001: 12.814; 2002: 12.002; 2003: 10.999; 2004: 10.288; 2005: 10.255
U svijetu je provedeno više od 700 istraživanja o traumama žena poslije pobačaja. (istraživanja American Journal of Public Health, Canadian Journal of Psychiatry, American Journal of Obstetrics & Gynecology, British Journal of Cancer, Acta/Obstetrics and Gynecology Scandinavia, Human Medicine, Journal of the American Medical Association, The Rutherford Institute...)
Istraživanje na ženama koje su učinile pobačaje pokazalo je:
- 94% žena je žalilo što su učinile pobačaj,
-60% žena je izjavilo da im se poslije pobačaja pogoršao život,
-31% žena je imalo suicidalne osjećaje,
-28% žena je pokušalo samoubojstvo nakon pobačaja.
TJELESNE POSLJEDICE:
-ozljede grlića maternice, probijanje maternice, krvarenje, ostaci posteljice uzrokuju infekciju, ozljede crijeva i trbušnih organa, upale u maternici, jajovodima, maloj zdjelici i trbušnoj šupljini, trovanje krvi, krvni ugrušci koji zapnu u žilama, neprohodnost jajovoda, neplodnost, češća pojava izvanmateričnih trudnoća, ožiljci, suženost grlića maternice, veća učestalost spontanih pobačaja, komplikacije u budućem porodu (vjerojatnost 25%), sklonost ranijem porodu, produljeni porod, povišen perinatalni mortalitet, 50% veća mogućnost raka dojke, intezivna bol, mogućnost da dijelovi pobačenog djeteta ostanu i uzrokuju infekcije, atonija maternice
PSIHIČKE POSLJEDICE:
-depresija (vjerojatnost 70%), osjećaj krivnje, stalna napetost, nesanica, noćne more, napadaji uzbuđenja i panike, frustracije, napadi bijesa i mržnje, gubitak samopoštovanja, povlačenje u sebe, nemogućnost oproštenja samome sebi, psihička samorazaranja (vjerojatnost 50%), samodestruktivni porivi i namjere, strah suočavanja s pobačajem, pojava emotivne hladnoće i životnog pesimizma, poteškoće u odnosima s djecom, pad motivacije, seksualni poremećaji, poremećaji u prehrani, poremećaji u komunikaciji s ljudima, akutne psihotične reakcije, shizofrenija, suicidalne misli, teškoće u koncentraciji, gubitak interesa, sklonost alkoholu i drogama, sklonost stalnom plakanju.
Ako je otac djeteta sudjelovao, moguće je da i on ima psihičke posljedice, a evidentirani su česti problemi u odnosima partnera, što je veza društveno labavija to je vjerojatniji raspad odnosa.
EUROPA I SVIJET – ZAKONSKO OKRUŽENJE
Godišnje se u svijetu obavi oko 46 milijuna abortusa!
Do legalizacije pobačaja prvi put je došlo 1920. u Sovjetskom Savezu.
1935. Island je prvi ozakonio abortus, a 1938 Švedska i to 1920. godine u vrijeme Lenjinove vladavine. 1936. ga je Staljin bio zabranio kako bi se povećao broj stanovnika.
Pobačaj je međutim zabranjen u Irskoj i na Malti, čak i u slučaju silovanja, a jedino je moguće dobiti dopuštenje ako se život žene nalazi u opasnosti.
U Poljskoj, Španjolskoj, Portugalu i Cipru se prekid trudnoće dopušta u slučaju silovanja, kad prijeti opasnost za život majke kao i kod malformacija fetusa.
U Portugalu se kriminalno gone žene, liječnici i medicinske sestre koje su pomagali u pobačaju, a kazne za ilegalni pobačaj iznose od tri do osam godina zavora.
1967. pobačaj je ozakonjen u Velikoj Britanij i u američkim saveznim državama Kaliforniji i Coloradu, a 1973. godine u ostalim državama Amerike.
U Velikoj Britaniji se godišnje obavi 6 milijuna abortusa, a u posljednje vrijeme je zabilježen toliko veliki porast prekida trudnoće kod maloljetnih djevojaka (mediji su otkrili da je jedna pobacila u godini dana šest puta i raspisali se o problemu), pa su političari pokrenuli akciju seksualne edukacije usmjerenu primarno ka većoj upotrebi kontracepcije (umjesto ka odgovornom odnosu prema seksualnosti).
Problem abortusa je uzburkao javnost jer su zabilježene ozbiljne posljedice emotivne prirode kod djevojaka i posljedice za zdravlje djevojaka, manje sama činjenica da se ubijaju djeca.
Na ovaj tekst očekujemo vaše reakcije, prijedloge, stavove, svjedočenja na adresu izlazak@izlazak.hr
Izlazak
