Izlazak - udruga za promicanje krscanskih vrijednosti

SAŽETI PRIKAZ POVELJE O PRAVIMA OBITELJI SVETE STOLICE

Slijedom zaključaka Drugog vatikanskog koncila i želje koju je izrazila Biskupska sinoda sabrana u Rimu 1980. godine na temu «Uloga kršćanske obitelji u suvremenom svijetu» papa Ivan Pavao II u pobudnici Obiteljska zajednica iz 1981. godine ispunio je želju Sinode naloživši Svetoj Stolici da pripravi Povelju o pravima obitelji. Sveta Stolica objavila je Povelju 22. listopada 1983. i predložila je svim osobama, ustanovama i predstavnicima vlasti nadležnima za poslanje obitelji u suvremenom svijetu.

U preambuli Sveta Stolica predlažući Povelju sažima svoj stav o obitelji prožeta sviješću:

da prava osobe, pa i onda kadu su izražena kao prava pojedinca, u biti imaju društveni razmjer koji u obitelji nalazi svoj prirodni i životni izražaj;
da obitelj svoj temelj ima u braku, tom prisnom zajedništvu života u kojem se međusobno upotpunjuju muškarac i žena, u braku koji se uspostavlja slobodno prihvaćenom i javno priznatom nerazrješivom bračnom vezom i koji je otvoren prenošenju života;
da je ženidba prirodna ustanova kojoj je isključivo povjereno poslanje prenošenja života;
da obitelj, prirodna zajednica, postoji prije države ili bilo koje druge zajednice i posjeduje vlastita neotuđiva prava;
da obitelj nije tek neka puka pravna, sociološka ili gospodarska jedinica, nego tvori zajedništvo ljubavi i uzajamnosti, koje je na jedincat način sposobno poučavati i prenositi kulturne, ćudoredne, društvene i vjerske vrednote, bitne za razvitak i dobrobit svojih članova i svega društva;
da je obitelj mjesto gdje se različite generacije susreću i uzajamno pomažu da rastu u ljudskoj mudrosti i usklađuju prava pojedinaca s drugim zahtjevima društvenog života;
da obitelj i društvo, međusobno povezani organskim i životnim vezama, imaju nadopunjujući ulogu i obrani i promicanju dobra cijelog čovječanstva i svake pojedine osobe;
da je iskustvo različitih kultura tijekom povijesti pokazalo da društvo mora nužno priznavati i braniti ustanovu obitelji;
da društvo, a poglavito država i međunarodne organizacije, moraju štititi obitelj političkim, gospodarskim, društvenim i pravnim mjerama, kojima je svrha učvrstiti jedinstvo i čvrstoću obitelji kako bi ona mogla ispuniti svoju osobitu ulogu;
da, premda su u pojedinim slučajevima prava, temeljne potrebe, dobrobit i vrednote obitelji u dostatnoj mjeri osigurane, ipak ih zakoni, ustanove i društveno-privredni programi često previđaju, štoviše i ugrožavaju;
da je Katolička crkva, svjesna da se dobro osobe, društva i njezino vlastito dobro ostvaruje upravo kroz obitelj, uvijek smatrala svojim poslanjem da svim ljudima obznanjuje Božji naum o ženidbi i obitelji, upisan u ljudsku narav, i da promiče te dvije uredbe i brani ih od svih koji ih ugrožavaju.
Donoseći Povelju Sveta Stolica uporno poziva sve države, međunarodne organizacije te sve nadležne ustanove i osobe da promiču poštivanje tih prava i osiguraju njihovo djelotvorno priznavanje i primjenu. Povelja sadrži 12 članaka a iznesena prava utisnuta su u savjest ljudskog bića i utkana u opće vrednote svega ljudskog roda te kao takva predstavlja vrijedan dokument kojemu je svrha današnjem čovjeku iznijeti što potpuniji i sustavniji prikaz temeljnih prava obitelji.
Članak 1: Sve osobe imaju pravo na slobodan izbor svoga životnog stanja, dakle da se ožene i osnuju obitelj ili da ostanu neoženjene, odnosno neudate.
Članak ističe da državne vlasti moraju cijeniti vrednotu braka kao ustanovu te da položaj nevjenčanih parova ne smije biti izjednačen s položajem valjano sklopljenih brakova.
Članak 2: Brak se smije sklopiti jedino uz slobodan pristanak supružnika izražen u primjerenom obliku.
Članak govori o izbjegavaju bilo kakve vrste prisile, uključujući onu koja bi povređivala pravo na vjersku slobodu te ističe se kako u okviru prirodne nadopunbenosti muškarca i žene supružnici imaju u braku isto dostojanstvo i jednaka prava.
Članak 3: Supružnici imaju neotuđivo pravo da zasnuju obitelj i da odluče o odgodi poroda kao i o broju djece pri tome s punom sviješću moraju imati na umu svoje obveze prema sebi samima, prema već rođenoj djeci, obitelji i društvu, a u skladu s prirodnim objektivnim poretkom koji isključuje kontracepciju, sterilizaciju i pobačaj.
Među stavkama ovog članka osobito je značajan onaj u kojem piše da obitelj ima pravo na pomoć društva za rađanje i odgoj djece, a da bračni parovi bogati djecom imaju pravo na primjerenu pomoć bez izlaganja diskriminaciji.
Članak 4: Ljudski se život mora apsolutno poštovati i štititi od samog trenutka njegova začeća.
Ovaj članak obrađuje temeljno ljudsko pravo na život i s time povezanih bioetičkih pitanja odnosno ukazuje na širenje «kulture smrti» nasuprot «kulture života» kako je to često isticao papa Ivan Pavao II. Završni stavci progovaraju o zaštiti sve djece u svim fazama razvoja i životnim situacijama u kojem se nalaze. Spominje se i pravo majke na osobitu zaštitu i pomoć za vrijeme trudnoće i u vrijeme nakon poroda.
Članak 5: Budući da su roditelji dali život svojoj djeci, oni imaju izvorno, prvotno i neotuđivo pravo i da je odgajaju; zbog toga se oni imaju smatrati prvim i poglavitim odgojiteljima svoje djece.
Najopsežniji članak Povelje upućuje na pravo roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima; pravo da slobodno, po svom uvjerenju, biraju škole i druga neophodna sredstva za odgoj djece; kako prvotno pravo na odgoj treba biti zajamčeno u svim oblicima suradnje roditelja s odgojno-obrazovnim institucijama te da je to pravo povrijeđeno kada država nameće obvezatni odgojni sustav iz kojeg je isključen svaki vjerski odgoj i obrazovanje.
Drugi aktualni stavak govori o pravu roditelja da očekuje od sredstava društvenog priopćavanja da bude pozitivna pomoć u izgradnji društva i podržavaju osnovne vrednote obitelji te nastavlja kako obitelj, a osobito njezini najmanji članovi, imaju pravo biti prikladno zaštićeni od negativnih utjecaja ili zlouporaba medija.
Članak 6: Obitelj ima pravo da opstoji i razvija se upravo kao obitelj.
Članak ističe obvezu državnih vlasti da poštuju i promiču dostojanstvo svake obitelji, njezinu zakonsku neovisnost te njenu istinu, jedinstvo i čvrstoću. Progovara o rastavi braka kao nasilju na samu ustanovu ženidbe i obitelji te u posljednjem stavku naglašava pomoć velikim obiteljima u ispunjavanju svoje uloge.
Članak 7: Svaka obitelj ima pravo da u svom domu, po vodstvom roditelja, slobodno provodi svoj vjerski život, a tako i pravo da svoju vjeru javno ispovijeda i širi, da sudjeluje u činima javnog bogoštovlja i u slobodno izabranim programima vjerske pouke i to bez ikakve diskriminacije.
Članak 8: Obitelj ima pravo da ispunja svoju društvenu političku zadaću u izgradnji društva.
U stavkama se obrađuje da obitelji imaju pravo osnivati udruženja s drugim obiteljima i ustanovama, ali da obitelji i obiteljskim udruženjima na gospodarskoj, društvenoj, pravnoj i kulturnoj razini valja priznati zakonitu ulogu u razradbi i razvoju programa koji imaju utjecaja na obiteljski život.
Članak 9: Obitelji imaju pravo od javnih vlasti očekivati primjerenu politiku prema obitelji na pravnom, gospodarskom, društvenom i poreznom području koja isključuju svaku diskriminaciju.
Drugi najduži članak Povelje progovara o «pravu obitelji na takve gospodarske uvjete koji im omogućuju životni standard koji odgovara njihovu dostojanstvu i punom razvitku», o pravu na mjere socijalne pomoći ta «pravo starijih osoba na dostojanstvenu starost bilo u krugu svojih obitelji ili u prikladnim ustanovama» te naposljetku dotiče pravo i potrebu na obiteljsko zajedništvo.
Članak 10: Obitelji imaju pravu na društveni i gospodarski poredak u kojem će organizacija rada biti takva da omogućuje njezinim članovima da žive zajedno te ne šteti jedinstvu,, dobrobiti, zdravlju i čvrstoći obitelji, štoviše da pruža i mogućnosti za zdravu razonodu.
Vrijedi istaknuti posljednji stavak koji govori o nužnosti priznavanja i poštovanja rada majke u kući zbog njegova značenja za obitelj i društvo.
Članak 11: Obitelj ima pravo na doličan stan, pogodan za život obitelji i primjeren broju njezinih članova, u okolišu koji osigurava najneophodnije usluge za život obitelji i zajednice.
Članak 12: Doseljene obitelji imaju pravo na istu socijalnu zaštitu koja je osigurana i ostalim obiteljima.
Ovaj članak ističe pravo doseljeničkih obitelji da se poštuje njihova vlastita kultura, da strani radnici imaju pravo da im se priključe i njihove obitelji te se progovara o pravima izbjeglica.