MISTIČNA MOLITVA SV. SIMEONA

(Njome Duha Svetoga sebi zaziva onaj koji ga već unaprijed (nekako) vidi)

1.Dođi, svjetlo istinito!
2.Dođi, vječni živote!
3.Dođi, tajno skrivena!
4.Dođi, bezimena riznico!
5.Dođi, neizreciva stvarnosti!
6.Dođi, nepojmljiva osobo!
7.Dođi, vječna radosti!
8.Dođi, svjetlo nezalazno!
9.Dođi, sigurno iščekivanje onih koji se imaju spasiti!
10.Dođi, buđenje onih što spavaju!
11.Dođi, uskrsnuće mrtvih!
12.Dođi, Silni, koji neprestano sve činiš i popravljaš i preobrazuješ samom svojom voljom!
13.Dođi, nevidljivi i sasvim nedodirljivi i neuhvatljivi!
14.Dođi, Ti, koji uvijek ostaješ nepokrenut i koji si svaki čas u pokretu dolazeći k nama koji ležimo u podzemlju, Ti koji boraviš iznad sviju nebesa!
15.Dođi, preželjeno i stalno ponavljano Ime, ma da smo sasvim nesposobni da izričemo što si ili da spoznajemo kakvo si i otkuda si!
16.Dođi, vječna milino!
17.Dođi, vijenče neuvenljivi!
18.Dođi, purpure Boga velikoga i Kralja našega!
19.Dođi, pojasu kristalni i draguljima urešeni!
20.Dođi, sandalo nepristupna!
21.Dođi, kraljevski grimizu i zbiljski samovladarska desnico!
22.Dođi, Ti, koga zaželje i želi moja kukavna duša!
23.Dođi Sam k meni samome, jer jesam, kako vidiš, sam!
24.Dođi, Ti, koji si me od svega odijelio i učinio samcem na ovoj zemlji!
25.Dođi, Ti, koji u meni sam postade željom i učini da ja želim Tebe – Tebe koji si posvema nepristupan!
26.Dođi, daše moj i živote!
27.Dođi, radosti i slavo i beskonačna moja naslado!
28.Zahvaljujem TI što postade jednim duhom sa mnom – i to bez miješanja, promjene, preoblikovanja, jer Ti si Bog iznad svega!
29.Zahvaljujem što Ti sam postade meni sve u svemu: neizrecivom i sasvim neiscrpivom hranom koja neprestano teče preko usnica moje duše i vrije u izvoru moga srca!
30./Ti mi postade/ odijelom koje ižaruje sjaj i sažiže zloduhe!
31./Hvala što mi postade/ čišćenjem koje me neprolaznim i svetim suzama pere: sve to Tvoja nazočnost milostivo daruje onima kojima dolaziš!
32.Zahvaljujem Ti što mi postade svjetlom bez večeri i suncem bez zalaza, jer Ti – koji svojom slavom ispunjavaš svemir – nemaš kamo da se sakriješ!
33.Nikada se Ti ne sakri ni pred kime, nego smo to mi koji se krijemo pred Tobom, mi koji nećemo da k Tebi dođemo!
34.Ta kamo bi se mogao sakriti Onaj koji nigdje nema mjesta za počinak!
35.Ili, čemu /bi se sakrivao Ti/ koji nikada ne odvraćaš od bilo kojega bića niti koga od njih odbijaš!
36.Sada dakle, Gospodaru, useli se u mene i stanuj i boravi neprestance i nerastavljivo do konca u meni, svomu robu, o Dobri, kako bih i ja prigodom svog izlaska /iz svijeta/ i poslije izlaska u Tebe, Dobri, zajedno kraljevao s Tobom, koji jesi Bog iznad svega!
37.Ostani, Gospodaru i ne ostavljaj me sama, da – kada navale moji neprijatelji koji stalno traže da mi proždru dušu – nađu Tebe kako u meni boraviš i udare u bijeg, i da me ne nadjačaju vidjevši Onoga koji je od sviju najjači kako unutra boravi u kući moje kukavne duše.
38.Da, Gospodaru, kao što si se sjetio dok sam još u svijetu boravio i kao što si me izabrao, a da ja nisam ni znao, te me od svijeta odijelio i postavio me ispred obličja svoje slave, tako i sada čuvaj u nutrini mene koji se zauvijek i nepokolebljivo nalazim u Tvojemu stanu što je u meni, da neprestano motreći Tebe – ja mrtvac počnem živjeti!
39./Daj da/ posjedujući Tebe, ja siromah budem uvijek bogat – da, bit ću bogatiji od svih kraljeva: blagujući i pijući Tebe, te odijevajući se u svako doba /Tobom/, bit ću i ostati uživačem neizrecivih dobara!
40.Ti naime jesi sve Dobro: svaka slava i svaka slast i dika pripada Tebi, svetoj i životvornoj Trojici u Ocu i Sinu i Svetome Duhu, koju časte i priznaju i kojoj se ničice klanjaju i božanski je štuju svi vjernici sada i vazda i u sve vijeke vjekova. Amen. +

Simeon, Novi teolog (949 – 1022) rodom iz Paflagonije u Maloj Aziji, najprije jeromonah, a onda iguman ( opat ) samostana sv. Mamanta u Carigradu. Njegova velika revnost i visoki zahtjevi pribavili su mu oporbu i progonstvo, gdje je dobrovoljno ostao do smrti.
Istočna ga Crkva zove Novim teologom zbog divnih spisa o Bogu. Prvi teolog je Ivan Evenđelista, drugi Grgur Nazijanski, a treći – novi je Simeon.
Naziv Novi teolog ima u njegovu životu i djelu ovo dublje značenje: čovjek koji je primio novo – mistično iskustvo Boga i priopćio ga drugima.
Simeon se ubraja među najveće kršćanske mistike. Duh Sveti je za njega počelo svega duhovnog života. Posjed Duha, život iz Duha i iskustvo Duha Svetoga, po Simeonovu shvaćanju bitno pripada krščanskom životu.
Značajno je za Simeona da mističku koncepciju prenosi u teologiju. Kao mistički pisac predstavlja kariku spojnicu između starije – sinajske i kasnobizantske (hezihastičke) mistike. Napisao je 34 kateheze, 18 govora, 58 himana, 228 duhovnih aforizama i 5 pisama.
Zazivajući u mističkoj molitvi Duha Svetoga, Simeon ga naslovljuje raznim imenima i slikama preuzetim iz biblijsko istočnjačkog svijeta predodžaba. U njima dolazi do izražaja paradoks mističkog života: Bog je neizrecivo blizak, a ujedno i nedokučivo dalek i nepristupan. Drugi dio molitve (od 28 do 40) sadrži krasno razmatranje o sjedinjenju duše sa Duhom Svetim uz zahvalu i prošnju za Njegovu prisutnost i djelovanje.

Bilješke uz prijevod:
Sa izvornog grčkog teksta preveo pok. Predrag Belić D.I, koji je bio profesor crkvene povijesti, liturgike, kršćanske arheologije, patrologije te istočnog bogoslovlja na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Marginalne tekuće brojke je stavio sam prevoditelj kao i dopunske riječi /u zagradama/ zbog lakšeg razumijevanja i stilsko gramatičkih razlika obaju jezika.