DEVETNICA DUHU SVETOMU
(sv. Alfons Marija Liguori)

Blago siromasima duhom...

Devetnica u slavu Duha Svetoga je među svima važnija, jer ona je prva održana od svetih Apostola i Blažene Djevice Marije u blagovaonici posljednje večere i obdare­na je povlasticama i darovima Duha Svetoga, koje nam je sam Isus Krist, po svojoj Muci, zaslužio. To nam je govo­rio i sam Isus, kada je učenicima rekao, da nam ne bi mogao poslati Duha Svetoga kad ne bi umro: "Bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama ako pak odem, poslat ću ga k vama." (Iv 16,7).
Znamo dobro po vjeri, da je Duh Sveti ljubav između Vječnoga Oca i Njegovog Sina i zbog toga je to dar ljubavi, koji Gospodin daje našim dušama, a koji je najveći od svih darova i osobito se dopada Duhu Svetome. O tome govori i sv. Pavao svojoj poslanici: "Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!" (Rim 5;5).
Prema tome u redu je, da u ovoj devetnici prije svega pro­matramo velike vrline božanske ljubavi, da dobijemo želju daju postignemo i da nastojimo pobožnim djelima, osobito molitvom, biti njezini dionici, jer ju je Bog obećao onome koji Ga za nju moli: "Otac vaš s neba obdarit će Duhom Svetim one koji ga zaištu!" (Lk 11,13).

PRVI DAN
Ljubav je oganj, koji gori!

U Starom zavjetu Bog je naredio, da na njegovom oltaru neprestano gori oganj: "Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi." (Lev 6,6).
Sv. Grgur je rekao, da su Božji oltari naša srca, gdje On hoće da uvijek gori vatra njegove ljubavi. I zato se Vječni Otac nije zadovoljio time što nam je dao Isusa Krista, Sina svoga, da nas po svojoj smrti spasi, već nam je htio darovati Duha Svetoga, da stanuje u našim dušama, te da ih uvijek drži zapaljene ljubavlju. I sam Isus je govorio, da je upravo došao na zemlju zapaliti naša srca tim svetim ognjem i da ništa drugo ne želi, nego da vidi kako taj oganj gori: "Oganj dođoh baciti na zemlju, i šta hoću, nego da se zapali!" (Lk 12,49).
Ali On, zaboravivši na uvrede i nezahvalnosti primljene od ljudi na zemlji, uzašavši na Nebo posla, nam Duha Svetoga. O, preljubezni Otkupitelju, zar nas Ti uvijek toliko ljubiš; kako u svojim mukama, tako i u svojoj Slavi? I zato se Duh Sveti htio u blagovaonici pojaviti u liku pla­menih jezika: "I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih." (Dj 2,3).
Prema tome sveta Crkva nam nalaže moliti:
"Molimo Te, Gospodine, da nas Duh Sveti zapali onim ognjem, koji je Gospodin Isus Krist bacio na zemlju i htio da se žestoko rasplamsa." To je bio onaj oganj, koji je zapalio svece, te su za Boga činili velike stvari, ljubili neprijatelje, željeli biti prezirani, lišili se svih zemaljskih dobara i s veseljem su prigrlili muke i smrt. Ljubav ne zna biti lijena i nikada ne kaže: "Dosta je!". Duša, koja ljubi Boga, želi činiti sve, samo da mu omili i da zadobije nje­govu ljubav. Taj oganj se rasplamsava u razmatrajućoj molitvi: "U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj." (Ps 39,4).
Ako, dakle, želimo gorjeti od ljubavi prema Bogu, oblju­bimo molitvu; molitva je ona blažena peć, u kojoj gori ta božanska ljubav.
Bože moj, do sada nisam učinio ništa za Tebe, koji si tako velike stvari učinio za mene. Moja te hladnoća tjera na to, da me odbaciš od sebe! Duše Sveti, zagrij što je hladno, oslobodi me od ove moje hladnoće i zapali u meni veliku želju da ti omilim. Ja se sada odričem svake svoje želje i htio bih prije umrijeti, nego li ti se i najmanje zamjeriti.
Ti si se prikazao u liku plamenih jezika, a ja ti prikazu­jem svoj jezik, da Te više ne vrijeđa. O, Bože, Ti si mi jezik dao da Te njime hvalim, a ja sam se njime služio, da Te vri­jeđam i na to druge navodio. Iz svega srca žalim zbog toga. Po ljubavi Isusa Krista, koji Te je toliko proslavio svojim jezikom, učini, da Te i ja odsada poštujem, neprestano Te hvaleći, zazivajući Te često u pomoć i govoreći o tvojoj dobroti i neizmjernoj ljubavi, koju zaslužuješ. Ljubim Te, moje najveće dobro, ljubim Te, Bože ljubavi! O, Marijo, Ti si Zaručnica predragoga Duha Svetoga; isprosi mi Ti ovaj sveti oganj.
Izmole se Litanije Duhu Svetomu.

DRUGI.DAN

Ljubav je svjetlo koje rasvjetljuje!

Jedna od najvećih šteta, koju nam je prouzročio Adamov grijeh je ta, da nam je potamnio um po strasti, koja zasjen­juje razum. Sirote li duše, kojoj strast zapovijeda! Strast je veo, koprena, koja nam ne dopušta vidjeti istinu. Kako će :bježati pred zlom onaj, koji zlo ne poznaje? Što više rastu naši grijesi, to više raste tmina. No, Duh Sveti, koji se zove Preblaženo svjetlo, jest onaj, koji ne samo da zapaljuje srca da ljube, već raspršuje tminu i čini da spoznamo taštinu zemaljskih dobara, cijenu dobara vječnih, važnost spasa, vrednotu milosti, Božju dobrotu i beskrajnu ljubav, koju zaslužuje, i ljubav neizmjernu, koju ima za nas. "Tjelesni čovjek ne razumije, što je od Duha Božjega? (1 Kor 2,14).
Čovjek zaprljan zemaljskim nasladama slabo razumijete istine i zato, nesretnik, ljubi ono što bi morao mrziti, a mrzi ono što bi morao ljubiti. '
Sv. Marija Magdalena vapila je: "O, ljubavi nepozna­vane, o, ljubavi neljubljene!"
Sv. Terezija je govorila da Boga ne ljube, jer Ga ne poz­naju. Zato su sveci od Boga uvijek molili svjetlo: "Pošalji svjetlo, rasvijetli tmine moje! Otvori oči moje!" Bez svjet­lane možemo izbjeći propasti, niti možemo naći Boga.
O, sveti i božanski Duše, ja vjerujem da si Ti pravi Bog i to isti jedini Bog s Ocem i Sinom. Ja ti se klanjam i priznajem te za darovatelja svega svjetla, kojim si mi dao da spoznam zlo, koje sam učinio uvrijedivši Te i dužnost koju imam, da Te ljubim. Hvala ti za sve to i kajem se iz svega srca što sam Te uvrijedio. Zaslužio sam da me ostaviš u mojim tminama, ali vidim da me još nisi ostavio. Duše vječni, i nadalje me rasvjetljuj i daj mi da još više spoznam tvoju neizmjernu dobrotu. Udijeli mi jakost da Te od sada ljubim svim srcem svojim. Daj mi milost da, osim Tebe, ništa drugo ne ljubim. To Te molim po zaslugama Isusa Krista. .
Ljubim Te, najveće moje dobro, ljubim Te više nego samoga sebe. Želim biti sav tvoj, primi me i ne dozvoli da se ikada više od tebe rastavim. O, Marijo Majko Božja, budi mi svojim zagovorom uvijek u pomoći.
Izmole se Litanije Duhu Svetomu.

TREĆI DAN

Ljubav je voda koja zasićuje!

"Ljubav se također zove "'živo vrelo": živi vrutak oganj, ljubav: 'Naš Otkupitelj: je rekao Samarijanki: "A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada."(Iv 4,14).
Ljubav je voda koja zasićuje! Tko ljubi Boga svim srcem, ne traži i ne želi ništa više, jer u Bogu nalazi svako dobro. Zato, zadovoljan Bogom, uvijek veselo govori: «Bog moj i sve moje!» Bože moj, Ti si sve moje dobro. Zato, se Bog žali na tolike duše koje traže nevoljne i kratko­trajne naslade od stvorova, a ostavljaju Njega, neizmjerno Dobro i Vrelo svakog veselja: " Mene ostaviše, Izvor vode žive, te iskopaše si studence, studence ispucane što vode držati ne mogu." (Jr 2,13).
Ali, Bog koji nas ljubi, želi da budemo zadovoljni, vapi i svima naviješta: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni!" (Iv 7,37). Tko želi biti blažen, neka dođe k meni i ja ću ga učiniti blaženim u ovom i u drugom životu: "Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" (Iv 7,38).
Dakle, onaj tko vjeruje i ljubi Isusa Krista bit će obdaren tolikom milošću, da će iz njegova srca, tj. iz volje, koja je kao utroba duše, poteći mnogo izvora svetih kreposti, koje mu neće služiti samo da sačuva svoj život, već i da dade život drugima. A ta voda je upravo Duh Sveti, ljubav osobna, koju je Isus Krist obećao poslati s Neba nakon svoga uzašašća.: "To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh, jer Isus još nije bio proslavljen." (Iv 7,39).
Ključ, koji otvara prolaze te blažene vode, je molitva, ,ojom postižemQ svako dobro uslijed obećanja: tražite i lobit ćete! Mi smo slijepi, siromašni i slabi, ali molitva lam daje svjetlo, jakost i obilate milosti. S molitvom se ve postiže. Tko moli, prima što god želi! Bog nam daje voje milosti, ali hoće da Ga za njih molimo. .
Gospodine, daj mi tu vodu! Isuse moj, molim Te sa :amarijankom, daj mi tu vodu tvoje ljubavi, neka učini da aboravim na zemaljsko, i da živim jedino za Tebe, koji si leizmjerno ljubezni. Natopi što je s_o! Duša moja je suha emlja, koja ne rađa ništa osim grmlja i trnja; Ti joj udah­i milost, da urodi plodom slave za Tebe, prije nego li otiđe

s ovoga svijeta.
O, Izvore žive vode, o najveće dobro, koliko puta sam Te ostavio zbog blata ove zemlje, koje me udaljilo od tvoje ljubavi! O, da sam umro, a da Te nis.am uvrijedio! Od sada neću ništa tražiti, osim Tebe, Bože moj! Budi mi u pomoći i daj ,mi da ,ti budem vjeran. Marijo, nado moja, drži me uvijek pod svojim plaštem. I

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

ČETVRTI DAN
Ljubav je rosa koja op[ođujel

Upravo tako hoće sveta Crkva da molimo: Izljev Duha Svetoga neka očisti naša srca i oplodi nutarnjim škropljen­
. jem svoje rose. Ljubav oplođuje dobre želje, svete odluke i sveta djela duša; to je cvijet i plod Duha Svetoga. Ljubav se naziva rosa, jer ublažuje želju zlih požuda i napasti. Zbog toga se Duh Sveti naziva "lahorom u vrućini". Ta rosa silazi u naša srca za vrijeme molitve. Dovoljno je nekoliko minuta moliti, da se utiša svaka strast mržnje ili neuredne ljubavi, ma kako ona žestoka bila.
."Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi."
(Pj 2,4) Svt;:to razmišljanje je upravo ta odaja u kojoj se uređuje ljubav, koja ljubi bližnjega kao sama sebe, a Boga iznad svega. Tko ljubi Boga, ljubi molitvu, a tko ne ljubi molitvu, nemoguće je da pobijedi strasti.
O, Sveti i božanski Duše, neću više živjeti sebi; dane

života, koji mi još preostaju, želim provesti Ijubeći Tebe i nastojeći ti omiljeti. Zato Te molim, da mi udijeliš dar molitve. Dodi li moje srce i nauči me pravilno moliti. Daj mi jakost, da ne zapustim zbog nemara molitvu u vrijeme duhovne suše, i daj mi milost da uvijek molim i to one molitve koje su tvome Srcu najmilije. Ja sam se po svojim grijesima već bio izgubio, ali vidim da me Ti želiš spasiti i posvetiti tolikom nježnom ljubavlju, koju mi iskazuješ. I ja želim biti svet, da ti omilim i da sve više ljubim tvoju neizmjemu dobrotu. Ljubim Te, moje najveće dobro, moje sve, i jer Te ljubim, sav se tebi predajem. O, Marijo, nado moja, štiti me i brani.

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

PETI DAN
Ljubav je mirovanje koje okrepljuje!

Ljubav se naziva "umomima odmore" i "žalosnima utje­ha"! Ljubav je. mirovanje koje okrepljuje, jer glavni zadatak ljubavi je sjediniti volju ljubitelja sa Voljom Lj ubij enoga. Duši, koja ljubi Boga, u svakoj kušnji koju podnosi, u svakoj boli koju trpi, u svakom gubitku što joj se dogodi, dovoljno je protumačiti, kako je to Volja Ljubljenoga. Samo u riječi: "I mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu." (Fit 4,7)
Sv. Marija Magdalena Pacijska kada bi samo čula riječ

"Volja Božja", osjetila je da se napunja radošću.
U ovom životu svatko treba nositi svoj križ. Sv. Tereziji je rekla, da je križ težak samo za onoga koji ga vuče, a ni za onoga koji ga zagrli. Tako Gospodin zna dobro raniti
izliječiti: "On ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojon zacjeljuje rukom." (Job 5,18)
Svojom slatkom pomašću, Duh Sveti čini slatkima SVI naše rane i muke. Da, Gospodine, jer se tebi tako svidjelo U svim nezgodama, koje nam se dogode, moramo govoriti "Neka bude tako, Gospodine, jer se tako tebi svidjelo!" l­kad nas uhvati strah pred vremenitim zlom, koje nam SI
može dogoditi, recimo: "Učini Ti, moj Bože, što god želiš sve već sada prihvaćam." I zato je vrlo dobro, kako je s\ Terezija činila, da se preko dana često prikažemo Bogu.
Ah, moj Bože, koliko sam se puta, da učinim svoju voljl suprostavio tvojoj Volji i prezreo je? Kajem se zbog tog:
više nego zbog ičega drugoga. Gospodine, od sada ću 1 ljubiti svim srcem svojim. Govori, Gospodine, sluga tvo sluša! Reci mi što želiš od mene i ja ću sve učiniti. Tvoj. Volja bit će uvijek jedina moja želja, jedina moja ljubav.
O, Duše Sveti, pomozi mojoj slabosti! Ti si sama dobro ta. Kako mogu ljubiti išta drugo, osim tebe? Svojor nježnom ljubavi, prigrli k sebi sve moje osjećaj_ Ostavljam sve, kako bi se samo tebi predao. Primi me
pomaži me. O, Majko moja, Marijo, u Tebe se uzdam!

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

ŠESTI DA_
Ljubav je krepost koja daje jakost!

"Jer ljubav je jaka kao smrt!" (Pj 8,6)
Kao što nema snage koja bi se mogla oduprijeti smrti, tako'
za _ušu koja ljubi, nema teškoće koju ljubav ne bi pre­vladala. Kada se radi o tome, da se omili ljubljenomu, ljubav prevladava sve: gubitak, prezire, muke. Ništa nije
. tako teško, da oganj ljubavi ne bi to mogao prevladati. To je najsigurniji znak, po kojem se raspoznaje da li je duša, koja istinski ljubi Boga, vjema u ljubavi - kako u sreći tako i u protivštinama.
Sv. Franjo Saleški je govorio da je Bog tako blag kad nas tješi, kao što je blag kada nas bičuje, jer sve čini iz ljubavi. Što nas u ovom životu više bičuje, to nas više ljubi.
Sv. Ivan Krizostomje sretnijim smatrao sv. Pavla u okovi­ma, nego kada je bio uznesen u treće Nebo. Zato su se sveti mučenici usred muka veselili i zahvaljivali Gospodinu za milost _o im je dao da trpe za Njegovu ljubav. A drugi su sveci, kada nije bilo okrutnika da ih muče, postali sami svoji okrutnici, namečući si razne pokore, samo da omile
Bogu. Sv. Augustin je rekao, da se ne muči onaj koji ljubi,. ali ako se i muči, ta mu je muka drag_. U onom što se ljubi, ako se i trpi, sama se muka ljubi.
O, Bože duše moje,kažem da Te ljubim, a što onda činim
za tvoju ljubav? Ništa! To je, dakle, znak da Te ne ljubim
I ili da Te premalo ljubim. Isuse moj, pošalji Duha Svetoga, .
I da dođe i udjeli mi jakost, da trpim za tvoju ljubav i da
_činim nešto za Tebe, prije nego što me stigne smrt. Ne

dopusti da umrem, ljubljeni moj Otkupitelju, ovako hlada i nezahvalan, kao što sam do sada bio! Daj mi snage d, nakon tolikih grijeha kojima sam zaslužio Pakao, ljubir trpljenje. Moj Bože, Dobroto i Ljubavi, želiš stanovati
mojoj duši, iz koje sam te toliko puta istjerao; dođi, stanu, posjeduj je i svu je učini svojom.
Ja Te ljubim, Gospodine moj, a ako Te ljubim, Ti si ve samnom. Umnoži plamenove, umnoži vezove, da ne želhr ne tražim, ne ljubim ništa drugo osim Tebe, i da tak, sputan nikada se ne rastavim od tvoje ljubavi. Isuse moj,j želim biti sav tvoj! O, Kraljice i Odvjetnice moja, Marije isprosi mi ljubav i ustrajnost.

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

SEDMI DAN
Ljubav čini, da Bog stanuje u duši!

Duh Sveti zove se gost duše. To je ono veliko obećanje što je Isus Krist dao, onome koji Ga ljubi, kada je rekao:
"Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moli ti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vam zauvijek." (Iv 14, 15-16) Zato Duh Sveti ne ostavlja nika da duše, ako Ga ona ne istjera. On ne ostavlja, ako nij, ostavljen. .
Bog prebiva u duši koja Ga ljubi; ali rekao je da nij< zadovoljan, ako Ga ne ljubimo svim srcem. Sv. Augustil piše, da rimski senat nije htio Isusa staviti među bogovI

...

govor_ći, da je On oholi Bog, jer hoće da se njemu jedi­nome klanjamo. A tako i je: On neće drugoga u onom srcu koje Ga ljubi, hoće biti sam i sam da u njemu stanuje, sam da bude ljubljen, i kada vidi da nije sam, jedini koji je ljubljen, ljubomoran je. Sv. Jakov piše: "Mislite li da uza­lud Pismo veli: 'Ljubomorno čezne za duhom što gaje nas­tanio u nama'?" (4,5)
Jednom riječju, kako kaže sv. Jeronim, Isus je ljubo­moran. Zato Zaručnik nebeski hvali onu dušu, koja poput grlice žiyi samotna i sakrivena od svijeta, jer neće da svi­jet ima dio one ljubavi, koju On želi za sebe. Zato i hvali svoju zaručnicu, zovuć je vrtom zatvorenim: "Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen." (Pj 4,12) Vrt je zatvoren za svaku ljubav zemaljsku. Zar možda ne zaslužuje Isus svu našu ljubav? Sve je tebi dao, ništa si nije zadržao, veli sv. Hrizostom. On ti je dao svu svoju Krv i život, ne preostaje mu ništa više, što bi ti još mogao dati.
Moj Bože, vidim da hoćeš da budem sav tvoj. Ja sam Te toliko puta izagnao iz svoje duše, a ti se nisi ustezao, da se opet povratiš i sa mnom sjediniš.Uzmi me svega sada u posjed. Sad se sav tebi dajem, primi me, Isuse moj, i ne dopusti da i časa živim bez tvoje ljubavi. Ti tražiš mene, a ja ne tražim drugoga osim Tebe. Ti ljubiš mene, aja ljubim Tebe. Budući da me ljubiš, sveži me s tobom, da od tebe više ne otiđem.
Kraljice Neba, u Tebe se uzdam! r
I Litanije Duhu Svetomu na strani 24.
L

OSMI DAN

Ljubav je vez koji spaja!

Kao što je Duh Sveti, koji je ljubav nestvorena, vez ne. razrješivi, koji spaja Oca sa Riječju vječnom , tako je 01 taj koji sjedinjuje dušu s Bogom.
Sv. Augustin je rekao, daje ljubav krepost, koja nas veže s Bogom. Zato je, pun radosti, sv. Lovrinac Justinijansk zavapio: "Tvoj vez, o ljubavi, ima toliku snagu, da j_ mogao svezati Boga i spojiti Ga s našim dušama!"
O, ljubavi, koliko je velik tvoj vez, kojim se Bog moga! svezati? Vezovi svjetovni, vezovi su smrtni, ali vezov Božji, vezovi su života i spasa. Tako je, jer vezovi Božji pomoću ljubavi, spajaju nas s Bogom, koji je pravi i jedin naš život.
Prije dolaska Isusa Krista, ljudi su bježali pred BogoIT jer priljubljeni uz zemlju ustručavali su se sjediniti sa sva jim Stvoriteljem. No, Gospodin ih j_ tim vezovima ljuba, pritezao k sebi. Ti vezovi su dobročinstva, svjetlo, pozivi
ljubavi Njegovoj, obećanja Neba, a iznad svega je bio da koji nam je dao Isus Krist Žrtvom na križu i Presvetir Oltarskim Sakramentom i darom Duha Svetoga. Zato j prorok zavapio: "Skini okov sa svoga vrata,izgnana kće sionska." (Iz 52,2)
O, dušo, ti si stvorena za Nebo, razriješi se vezO\ zemaljskih i spoji se vezom svete ljubavi sa Bogom. Imaj! ljubav, jer onaje vez savršenosti. Ljubav je vez, koji u se! spaja sve kreposti i čini dušu savršenom. Sv. Augustin. rekao: "Ljubi i čini što hoćeš! Ljubi Boga i čini što hoće

1
jer tkp ljubi Boga, nastoji izbjeći sve što se ne mili Ljubljenomu, i gleda da mu u svemu udovolji."
Dragi moj Isuse, previše si me obvezao, da Te ljubim, previše Te je stajalo, dok si sebi pribavio ljubav moju, pre­više bi bio nezahvalan, kada bih Te malo ljubio ili kada bih qijelio srce svoje između stvorova i Tebe, nakon što si mi dao Krv i život. Ja se želim odreći svega i sva svoja osjeti­la staviti u Tebe. Ali, ja sam preslab da izvršim tu svoju želju; Ti, koji mi je daješ, daj mi jakost da je i izvršimo
Rani, ljubljeni moj Isuse, slatkom strelicom svoje ljubavi
moje nevoljno srce, da iznemognem od želje za tobom, da uvijek samo Tebe tražim, da za tobom jedinim čeznem i Tebe uvijek nađemo Isuse moj, Tebe jedinoga hoću, i ništa više. Daj da to ponavljam cijeloga života, a posebno na smrtnom času: samo Tebe hoću, i ništa više!
O, Marijo, Majko moja, učini da od sada ništa drugo ne želim, osim Boga!

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

DEVETI DAN
Ljubav je blago s\!akoga dobra!

Ljubav je ono blago, za koje Evanđelje govori, da, treba ostaviti sve da bi se .postiglo, jer ljubav nas čini dionicima prijateljstva Božjega! Sv. Augustin je rekao: "Zašto, čov­ječe, tražiš dobra? Traži jedino Dobro, u kojem su sva dobra!" No, Boga ne možemo naći, dok ne ostavimo

zemaljske stvari. Sv. Terezija piše: "Odijeli srce od stvoro va i naći ćeš Boga. Tko nađe Boga, nalazi što traži."
'_Sva radost tvoja neka bude Jahve: On će ispuniti žeI} tvoga srca!" (Ps 37,4) Srce čovječje neprestano traži dobra koja ga mogu usrećiti. Ali, ako ih ide tražiti u stvorovima koliko god da ih primi, nikada neće biti zadovoljan; ali ako neće drugo nego Boga, Bog će zadovoljiti svim nje govim željama. Tko je na ovoj zemlji sretniji od svetih? A zašto? Zato jer oni hoće i traže jedino Boga!
Neki je vladar išao u lov, pa u šumi susretne pustinjaka
upita ga što radi u toj pustinji? No, pustinjak upita vladan što on tu radi. Vladar mu odgovori: "Idem u lov na div ljač." Pustinjak nato odgovori: "Aja idem u lov na Boga!'
Sv. Klementu neki je okrutnik nudio zlato i drago kamen­je, ako se odrekne Isusa Krista, no svetac uzdahne i zava. pi: "Bog se zamjenjuje za malo blata!" Blago onome tke zna raspoznati ovo blago božanske lj ubavi i teži da g, postigne. Tko ga postigne, sam će .se lišiti svega, da OSilT Boga, drugo ništa nema. Sv. 'Franjo Saleški je rekao: "Kad, u kući izbije požar, ._ye stvari se bacaju kroz prozor."
Otac Payao Segneri mlađi, veliki sluga Božji, znao jt reći, daje ljupav_kradljivac, koji nas lišava svih zemaljskit osjećaja, tako da govorimo: Što drugo da želim osim Tebe Gospodine Bože moj?
Bože moj, ja do sada nisam tražio Tebe, već sebe i svojt zadovoljstvo, a time sam okretao le<.ta tebi, najvećeml Dobru. Ali me tješi što prorok Jeremija govori, da jt Gospodin dobar duši, koja Ga traži. Ljubljeni mo; Gospodine, poznajem zlo, što sam ga učinio, ostavivš

r
Tebe, i zbog toga žalim iz svega srca. Poznajem neizmjer­no blago, a to si Ti. Neću zlorabiti to svjetlo: ja ostavljam sve i odabirem Tebe za jedinu svoju ljubav.
Moj Bože, moja ljubavi, sve moje, ja Te ljubim, Tebe želim, za tobom čeznem! Dođi, Duše Sveti, i svojim og­njem uništi u meni svaki osjećaj, koji nije za Tebe! Učini da ja budem sav tvoj, da sve prevladam, da ti omilim.
O, Odvjetnice i Majko moja, Marijo, pomozi mi svojim zagovorom!

Litanije Duhu Svetomu na strani 24.

DESETI DAN*

* Ako netko ovu devetnicu započne na samo Spas ovo, ondaje potreb­no još i razmišljanje za deseti dan, koje se stoga tu stavlja. Samo se po sebi razumije, da se ova devetnica u čast Duhu Svetome može obaviti uvijek kada se želi isprositi kakva milost!

Što više čovjek ljubi Boga, postaje svetiji! Sv. Franjo Borgija je govorio, da je molitva ono što u srce čovječje uvodi ljubav Božju; a mrtvljenje je ono što sa srca skida zemlju, da ga učini sposobnim primiti oganj ljubavi. Što više zemlje ima u srcu, to manje ima mjesta za svetu ljubav. Zato su sveci nastojali što više mrtviti samoljublje i svoje osjećaje. Svetih ima malo, ali treba živjeti sa malo njih, ako se hoćemo sa nekolicinom spasiti. Sv. Ivan Klimački piše: "Živi sa nekolicinom, ako hoćeš da sa . nekolicinom kraljuješ."
'-­

Sv. Bernardo kaže: "Savršeno ne može biti, nego sam< izvanredno. Tko želi savršeno živjeti, treba živjet izvanredno." Prije svega, trebamo imati želju da se posve. timo. Osim želje, trebamo i donijeti odluku. Neki uvijel žele, ali nikako da prijeđu na djela. Sv. Terezijaje govorila da se tih neodlučnih duša đavao ne boji; a nasuprot njima Bog je prijatelj odvažnih duša. Davao želi prikazati ka< oholost misao raditi puno za Boga. Bila bi oholost, kad, bismo se pouzdavali to činiti oslanjajući se na vlastite sile
No, nije oholost odlučiti se postati svet uzdajući se u Bog, . . i govoreći: Sve mogu u onome, koji me jača! Treba St
. ohrabriti, odlučiti i započeti. Molitva sve može. Ono što m ne možemo po svojim silama, moći ćemo s pomoćI Božjom, koji je obećao, da će nam dati što god od Njeg.
zamolimo. "Štp god hoćete, ištite i bit će vam." (Iv 15,7)
Dragi moj Otkupitelju, Ti želiš moju ljubav i zapovijeda mi, da Te ljubim. Ne, Bože moj, reći ću ti, oslanjajući se nj Milosrđe tvoje, ne plaše me moji počinjeni grijesi, jer njiJ sada mrzim više nego ikoje drugo zlo, i znam da Ti zabo ravljaš na uvrede one duše, koja se kaje i koja Te ljubi Budući da sam Te više od drugih uvrijedio, želim Te, s tvo jom pomoći, ljubiti više od drugih.
Gospodine moj, Ti hoćeš da budem svet, i ja hoću bit
svet, da ti omilim. Ljubim Te, Dobroto neizmjerna! Sav so predajem tebi. Ti si jedino moje dobro, jedina moja ljubm Primi me, ljubavi moja, i učini, da budem sav tvoj, i n dozvoli da Te ikada više uvrijedim. Daj da se sav za Teb istrošim, kao što si se Ti sav istrošio za mene.
O, Marijo, Zaručnice, koja najviše ljubiš Duha Svetog_