Dnevnik jedne Biblije

15. siječnja
Jedan tjedan sam bila na miru. Prvih večeri Nove godine, moj vlasnik me je redovito čitao. Ali sad izgleda da me je zaboravio.
 
2. veljače
Zajedno sa još nekim knjigama, pažljivo je s mene obrisana prašina i potom sam opet postavljena na svoje mjesto.
 
8. veljače
Moj vlasnik me je na brzinu otvorio, tražeći nešto, a onda me je uzeo sa sobom u nedjeljnu školu.
 
7. ožujka
Obrisana je prašina s mene. Vrlo pažljivo. Uredno sam smještena na policu. Inače sam, nakon kratkog izleta u nedjeljnu školu, stalno ležala na stoliću u predsoblju.
 
12. travnja
Danas je bio bogat radni dan. Moj vlasnik je negdje trebao propovijedati. Zbog toga je morao pronaći nekoliko tekstova u meni. Morao si je dati puno truda da ih nađe, iako se oni uvijek nalaze na istom mjestu.
 
5. svibnja
U bakinim rukama! Čitavo popodne! Došla je u posjet u našu kuću. Jedna suza iz njenog oka pala je na Kološanima 2,3-7, gdje je riječ o dra­gocjenosti mudrosti i spoznaje te o utvrđenosti u vjeri.
 
6. svibnja
Opet čitavo prijepodne u bakinim rukama. Dugo je čitala 1 Kor 13 i razmišljala. Zatim je okrenula posljednje stihove 15. poglavlja. Tiho je izgovarala dok je čitala, pa sam zamijetila kako su joj riječi "ljubav" i "ustrajnost" bile važne,
 
7.,8.,9. svibnja
Svaki dan u bakinim rukama! Osjetila sam kako me voli. Ponekad čita, a ponekad potiho izgovara pročitano, zatvorenih očiju.
 
10. svibnja
Baka je opet otputovala. Poljubila me na rastanku.
 
3. lipnja
Danas je netko stavio cvijet između mojih listova.
 
1. srpnja
Zajedno s odjećom i ostalim stvarima smještena sam u putni kovčeg. Izgle­da da idem na put.
 
2-7. srpnja
Još sam uvijek u kovčegu, iako je sve ostalo izvađeno iz njega.
 
15. srpnja
Opet sam kod kuće, na svom starom mjestu. Ne razumijem zašto su me uopće uzimali sa sobom kad sam stalno bila u kovčegu.
 
1. kolovoza
Zrak je zagušljiv i vruć. Na meni su dva časopisa, jedna knjiga i stari šešir. Ah, da bar to skinu s mene!
 
5. rujna
Napokon su opet s mene obrisali prašinu i stavili me na moju policu.
 
10. rujna
Danas me Marija kratko upotrijebila. Pisala je jednoj prijateljici, čiji je brat ozbiljno bolestan. Tražila je u meni neki prigodan stih.
 
30. rujna
Prašina obrisana s mene.
 
 
Mislim da ovaj dnevnik ne treba po­sebnog komentara. Ovdje nije riječ o "dnevniku" Biblije koja se svako­dnevno koristi u obitelji za dnevnu pobožnost, jer bi ju inače barem jednom dnevno netko uzeo u ruke. Riječ je o Bibliji koja bi trebala služi­ti za osobnu uporabu. Pitam prvenstveno sebe, a ne tebe - kao što možda očekuješ, što ovaj "Dnevnik jedne Biblije" govori meni. Sličim li njezinom vlasniku ili onoj baki? Jasno, vlasnik možda nije imao toliko vremena za osobno čitanje Biblije kao baka. No nije odlučujuće pitanje: "Koliko vremena provodim čitajući Bibliju?" (iako pi­tanje "koliko vremena" nije nebitno), nego: "Kolika je vrijednost Biblije za mene?". Volim li ju? Odgovor na ovo pitanje ujedno je i odgovor na pitanje: Volim li Gospodina Isusa? Ne mogu govoriti o ljubavi prema Isusu, ako ne volim svoju Bibliju, jer ona me je i dovela k njemu. A ona je i svakodnevni izvor snage. Biblija je Božja riječ. Razmislimo malo o ovim dubokim riječima koje nalazimo i u Starom i u Novom zavje­tu: "Neće čovjek živjeti samo o kruhu, neko o svakoj riječi Božjoj". Ako ova riječ nije naša dnevna hrana, izgladnjet ćemo, a izgladnjelost završava duhovnom smrću. Dok čitamo ovaj "dnevnik" sigurno će nam se pojaviti i druge misli. Možda je najozbiljnija misao ova: ako Biblija izgubi pri­vlačnost za nas, na kraju nam neće više ništa značiti. Nije teško predvidjeti što će nakon toga uslijediti